o

Cudan je trenutak kad ga sretnes nakon toliko vremena i u jednom trenu ti se sva sjecanja vrate.Sjecanja koja kao da ih ponovo prozivljavas.Sjetis se svega,svakog trena,svake suze koju si zbog njega proplakala.Cudno je kad te nakon toliko vremena pogleda u oci,a ti maknes pogled jer jos jedno razocarenje ne bi mogla podnijeti.Jos cudnije od svega toga je sto u tom trenu budes sebicna,pustis sjecanjima da te odnesu unazad.U neka prosla vremena.A kad se napokon vratis u stvarnost i kad shvatis da pokraj sebe imas momka kojeg si prije mogla samo zamisljati u snovima.Momka koji se prema tebi odnosi onako kako zasluzujes jos vise zaboli.Zaboli sto se lose ponasam prema njemu koji me uistinu voli.Koji se toliko trudio oko mene.Koji me,za razliku od nekih, uistinu cekao i nije odustao.Eto ponekad se pitam zasto mi onaj koji mi je zadao najvise boli u zivotu ne izlazi iz misli.Nije mi jasno sto jos tamo trazi.Kao da je tamo namjerno da me sputava u sreci.Koliko sam samo puta odlucila da cu ga zaboraviti,da cu krenuti dalje i srcem i razumom.Razumom mi je mozda jos i uspjelo,ali srcem nikako.I stvarno ti ne bude jasno zasto poslije toliko vremena mislis o svemu.I stvarno ne zelim vise nikoga gubiti zbog njega,njega koji mi je oduzeo veliki dio mog zivota.Koji mi je oduzeo srecu kad sam tek pocela upoznavati ljubav.

Komentariši